Svatko se bar jednom upitao: - Koliko, zapravo, vrijedim?
Ponekada ste si davali odgovore koji nisu poboljšavali vaša opća stanja, a nekada ste si malo i `dizali perje`.
Ukoliko želite saznati pravi i objektivni odgovor nezavisne osobe, posjetite jedan od naših butika u Ilici.
Sigurna sam kako će pitanje sa početka biti jasnije i dobiti ćete vrlo jasan i nedvosmislen odgovor :- Ništa, Nula, Zero.
Prevedeno na više jezika jer veličine su isto tako složene po tržištima, ne po potrošačima.
Nema logike, ali tako je već sto godina.
Ulaskom u dućan, odmjereni još na vratima, osim opsega, visine i težina pomno oko prodavačice mjeri i debljinu vašeg novčanika.
Niste li umarkirani, nafrzirani, napirlitani… i ne pripadate nekom poznatijem licu bilo sa telke ili lokalnih novina, već ste pali u B kategoriju kupca.
Nadalje, ležerni look, casual odjeveni – C liga.
Dvije velike torbe, zapušten izgled srednjovječne žene – totalni out, crna lista – NE kupaca.
U prvoj A varijanti nazvani ste gospođom, teško rješiva situacija puhanja za vratom na svaki vaš pokret bez obzira što `samo gledate` i gotovo sigurno ništa ne kupujete - vrijedni ste pažnje.
Odjeveni naj-haj – laka meta i naporan shopping dan, što zbog ulagivanja, što zbog visokih peta u kojim od jutra cupkate guleći za egzistenciju.
Ako ste previše `komotni` - pažnju ne dobivate, osim uljudnog – dobar dan, možete mirno kupovati.
Uznemiri vas, eventualno, nervozno slaganje prodavačice vaših razgledanih komada čime vam sigurno daje do znanje – `produži dalje, ionako, ništa od tvog gledanja`.
S te strane ste mirni, ali, ukoliko, imate neka pitanja, problem je što ih teško dobijete ili su često krivi odgovori te svakako morate biti vješti u pronalaženju veličina i poznavanju tkanina.
Na pitanje da li je i ovo `Croata`, uredno odgovaraju: - pa naravno; no ubrzo vidite kako je to neka turska robna marka marama, strpljivo raširite sve po redu…odaberete dva najskuplja modela.
Naglo sabiranje od šoka sakrivaju nešto ljubaznijim pitanjem o pakiranju u poklon vrećice.
Ovo je prva spoznaja o moći novca i vlastite vrijednosti.
Sjetim se svojih dana u jednom osječkom butiku, već sa diplomom u džepu (nisam zbog toga prosvjedovala tek okolnosti su bile takve, iako sam godinu dana bila prodavačica).
Prodavala bi ne praveći razliku; nije bilo grupa, podjela, podskupova.
Svakoga bih ljubazno pozdravila, dala mu da dođe do zraka, sramežljive uputila, nesigurne ohrabrila – `baš vam dobro stoje rifle` (lege još traperice nazivaju riflama) ili preporučila model koji bi bolje odgovarao.
Gazda je bio zadovoljan jer prodaja mu čak i porasla.
Jedna sam od rijetkih, koja je na dnevnoj razini provjeravala stanje robe te sam znala koliko imam čega u svakom trenutku.
Jednog dana vidim – nedostaju muške hlače. Nije mi bilo drago, prevrtih u mislima kupce, goste nenamjernike, nitko mi nije odavao dojam tata.
Rekoh sebi: - `nadoknaditi ću štetu`.
Kupce nisam doživljavala kao lopove već sa punim povjerenjem nudila im bolji izgled, šetnje u novim komadima, možda majice za neke prve i nove susrete…
Zasigurno sam, izdvojeni slučaj, jer čovjek se navečer, nakon mog izdvajanja novaca za hlače, vratio i rekao: - `Oprostite, uzeo sam hlače, nisu moje.`
To je bila jedna od mojih prvih pobjeda čovjeka nad njegovim slabostima.
I dalje ih usmjeravam - vrate stvari koje vam ne pripadaju.
Možda ih u isto vrijeme netko drugi mora platiti.
Jedan siromašni đak, majka bolesnog djeteta, ujak samac…
Narod uvijek sve plaća.
Bezuspješno se još neko vrijeme javljala na natječaje, testiranje, prvi, drugi krug, nekako, uvijek među troje…onda odlučila odseliti u drugi grad.
Danas je razlika što mladi promijene i zemlju.
Iskustvo prodavača iz studentskih dana, police trgovačkih centara, načini rada - bilo je dragocjeno i narednih godina.
Sva prethodna su me naučila kako vrijednost one žene sa dvije teške torbe, može biti trenutak odmora među tuđim stvarima, zamišljanje u ulozi zanosne zavodnice u novoj haljini, umjesto, dodijeljene uloge tužne kućanice u krivoj režiji osrednjeg partnera.
Tih pet minuta, nakvarcana dizel butikašica, koju ste prekinuli u pušenju ispred dućana i `hvatanju` frajera, teško može shvatiti.
Ako se i dalje pitate: - koliko vrijedite; Odgovor je i suviše lak: - za mnoge ste potpuno i totalno bezvrijedni šetač koji dođe u trgovinu kupovati Maglu. Nisu u toj magli prepoznali Snove. Njima smo bezvrijedni; tek stvari. Predmet smo kupovine onih sa dubljim džepom.
Razmislite samo po kojoj cijeni.
Kolekcionari duša još su na snazi.
Krojači sudbina.
|
